Bila je od onih žena koje vam pokvare svaku dirku... al' bez obzira.... svaki put kad bih je video... u meni se radala muzika...
Eto dođe i decembar. Najdraži mjesec u godini. Njegov i moj. Ustvari, sada samo moj.
"I opet, ponekad, onako da niko ne zna, prisjetim se tebe... Pustim suzu, ali nikom nista ne govorim. Proci ce, uvijek je proslo, proci ce i sad. Samo pozelim, da si dobro, da si tamo negdje sretan. Sretan bez mene, ma da sam ja trebala biti razlog tvoje srece. Ali nisam i nikad vise necu moci, da budem..."
Hajde, reci da ti nisam u mislima više, da me ne tražiš u tudim ocima, da više nisam dio tebe.. Reci ako možeš, da nisam tvoja više.
"I opet, ponekad, onako da niko ne zna, prisjetim se tebe... Pustim suzu, ali nikom nista ne govorim. Proci ce, uvijek je proslo, proci ce i sad. Samo pozelim, da si dobro, da si tamo negdje sretan. Sretan bez mene, ma da sam ja trebala biti razlog tvoje srece. Ali nisam i nikad vise necu moci, da budem..."
Hajde, reci da ti nisam u mislima više, da me ne tražiš u tudim ocima, da više nisam dio tebe.. Reci ako možeš, da nisam tvoja više.
"Bar zbog najljepših tajni kojima smo bili na tragu, ostani koji trenutak."
Dao bih joj sve svoje vreme koje sam imao na raspolaganju, bez zurbe....dao bih joj svaku svoju misao i svaki dodir....ali ona nije znala da razume cak ni svoje srce,a kamoli i moje...
Pojedina mesta u mom gradu vezivala sam za odredene ljude ,reci ,poglede...Neke dodire, neku pesmu , neka cutanja..
"Završiću našu priču s jednim 'moglo je biti, ali nije'. I ko zna, kroz par godina kad sretnemo se, pričaćemo o nama kroz šalu, možda, mada ni jednom ni drugom neće biti smešno u dubini duša. A onda jednog jutra shvatićeš kao i ja da oni što se bude na drugoj strani kreveta nisu mi. I više neće biti smešno, već tužno. Nedostajaće mi ona tvoja druga strana mene da upotpuni mozaik moje životne priče."
Pojedina mesta u mom gradu vezivala sam za odredene ljude ,reci ,poglede...Neke dodire, neku pesmu , neka cutanja..
"Završiću našu priču s jednim 'moglo je biti, ali nije'. I ko zna, kroz par godina kad sretnemo se, pričaćemo o nama kroz šalu, možda, mada ni jednom ni drugom neće biti smešno u dubini duša. A onda jednog jutra shvatićeš kao i ja da oni što se bude na drugoj strani kreveta nisu mi. I više neće biti smešno, već tužno. Nedostajaće mi ona tvoja druga strana mene da upotpuni mozaik moje životne priče."
"Dugo išcekivani brodovi ili se vracaju prazni, ili potonu u dubine...
Oci prvo izgube suze, a onda san..."
Zamolit cu te zadnji put, ostani tamo gde jesi. Daleko od ociju, daleko od moje sene. Ne zelim patiti.
Ponovo sam našao njene oči, ali ne i tu svetlost, ne taj osmeh koji mi je toliko nedostajao.
''Ne cijeniš je jer znaš da je uvijek možeš imati, ali kad je jednom izgubiš, postat će tvoja jedina želja."
Kad je caša pri dnu, priznam sebi da je ona jedino što mi je vredilo. Odzvanja mi njen smeh, osetim njen dah na svojim usnama. I znam da ona, negde tamo, isto pati. Al’ jebeš ga, nije nam se dalo.
"Tek sad shvatam koliko covjek mora biti jak da okrene glavu od osobe koja mu je nekad bila sve."
Ponovo sam našao njene oči, ali ne i tu svetlost, ne taj osmeh koji mi je toliko nedostajao.
''Ne cijeniš je jer znaš da je uvijek možeš imati, ali kad je jednom izgubiš, postat će tvoja jedina želja."
Kad je caša pri dnu, priznam sebi da je ona jedino što mi je vredilo. Odzvanja mi njen smeh, osetim njen dah na svojim usnama. I znam da ona, negde tamo, isto pati. Al’ jebeš ga, nije nam se dalo.
"Tek sad shvatam koliko covjek mora biti jak da okrene glavu od osobe koja mu je nekad bila sve."
" Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst .. "
Covjek se zaljubi bezbroj puta, jer to je prolazno stanje. Ali, voljeti nekog?! To je nešto sasvim drugo. Može se voljeti i više puta, ali samo jednom onako pravo.. onako ludo, bolesno.. onako zlobno, i sebicno.. onako do kraja.. znaš, onako kako ja volim njega.
I priznao sam tad sebi, gledajuci je, kako se bori sa gomilom budala, kako hrabro ide kroz život ne okretavši se, kako pada, ali opet ustaje... Priznao sam sebi, nije bila samo dobra, bila je ipak najbolja.
''Najbolja vrsta ljubavi je ona koja probudi dušu i tjera nas da tražimo više, zapali vatru i srce, a umu pruži mir. To si mi dala, a to se nadam da cu ti ja moci pružiti, zauvijek''
Na dlanu imam hiljadu njih, a tebe jednog boljeg od svih.
I priznao sam tad sebi, gledajuci je, kako se bori sa gomilom budala, kako hrabro ide kroz život ne okretavši se, kako pada, ali opet ustaje... Priznao sam sebi, nije bila samo dobra, bila je ipak najbolja.
''Najbolja vrsta ljubavi je ona koja probudi dušu i tjera nas da tražimo više, zapali vatru i srce, a umu pruži mir. To si mi dala, a to se nadam da cu ti ja moci pružiti, zauvijek''
Na dlanu imam hiljadu njih, a tebe jednog boljeg od svih.
Ljudi ce uvijek bacati kamenje na vas , a o vama samo zavisi sta cete napraviti, zid ili most!
Ostalo mi je nepoznato koga je zvao i gde je tražio svoju devojku, ali kad je bezuspešno pretražio sve, odjednom je poceo da je pronalazi u drugim curicama. Neke su imale takav nosic, neke su hodale kao ona, ili se smejale na isti nacin, zabacujuci lepim pokretom glavu malo udesno, neke su slicno njoj cutale, neke pricale, i Popac ih je narednih godina vodao kao avganistanske hrtove, sakupivši, malo po malo, puno raznih detalja svoje velike ljubavi.
Ali nikad mu nije uspelo da ih sve sastavi...
Slucajni prolaznici... Zar je to sve što smo ostali nakon ljubavi? Samo par stranaca koji prolaze jedno pored drugog bez da se pogledaju u oci, a još jucer sve moje bilo je tvoje. Svaki pogled, dodir, osmijeh, poljubac sve je bilo tvoje. No neka druga sada je tamo gdje sam bila ja. Neka druga te grli, ljubi, šapuce... voli. A ja? Naci cu i ja nekog. Poklonit cu mu cijelu sebe... Dobro možda ne cijelu sebe, ipak pola moga srca ostalo je kod tebe. Zauvijek!
Ali nikad mu nije uspelo da ih sve sastavi...
Slucajni prolaznici... Zar je to sve što smo ostali nakon ljubavi? Samo par stranaca koji prolaze jedno pored drugog bez da se pogledaju u oci, a još jucer sve moje bilo je tvoje. Svaki pogled, dodir, osmijeh, poljubac sve je bilo tvoje. No neka druga sada je tamo gdje sam bila ja. Neka druga te grli, ljubi, šapuce... voli. A ja? Naci cu i ja nekog. Poklonit cu mu cijelu sebe... Dobro možda ne cijelu sebe, ipak pola moga srca ostalo je kod tebe. Zauvijek!
- Vredela je svega što je tražila, a nije puno tražila. Samo mrvice pažnje, a nisam znao ni to da joj dam...
Iako više i ne razgovaramo, želim da znaš da ceš uvijek ostati moja najdraža uspomena..
Toliko stvari ti zelim reci, a ne mogu..Znam, ti ne zelis vise cuti za mene
Ne znam ko je ludji. Ti što odlaziš hiljadu puta pa se uvijek vratiš. Ili ja što te uvijek docekam?
Znaš, želim da budeš sretan. Više od svega, željela sam da ja budem ta koja ce te usreciti. Ali, ako nisam izvor tvojoj sreci, ne želim ni da joj budem prepreka...
I zastanem ja na spomen tvog imena.Stanem i opet nastavim dalje,sjetim se ti si bio taj koji je otišao.
Toliko stvari ti zelim reci, a ne mogu..Znam, ti ne zelis vise cuti za mene
Ne znam ko je ludji. Ti što odlaziš hiljadu puta pa se uvijek vratiš. Ili ja što te uvijek docekam?
Znaš, želim da budeš sretan. Više od svega, željela sam da ja budem ta koja ce te usreciti. Ali, ako nisam izvor tvojoj sreci, ne želim ni da joj budem prepreka...
I zastanem ja na spomen tvog imena.Stanem i opet nastavim dalje,sjetim se ti si bio taj koji je otišao.
Postoje brojevi koje nikada necemo zaboraviti, ali ni okrenuti.
A on, on znao je rijecima da nacrta osmijeh na mom licu..i znao je kako da rastjera oblake kada se skupe iznad mene.Svaku sivu jesen uspio je pretvoriti u proljece. Valjda je zato uvijek bio i ostao “moj neko”
Nisam te prepoznao, andele moj... Možda nije moje da pitam, ali, šta ti se desilo ?! Gdje je sjaj u nekad najljepšim ocima, gdje je onaj najljepši osmijeh u tužnim nocima ... I pored svega, gdje si ti , andele, ono što si bila nekad, ni blizu nije onog što si sad...
Nije njoj problem vratiti se, nastaviti dalje, glumiti srecu i igrati na kartu ravnodušnosti. Njoj je, druže, zapravo teško što je više ne dodiruješ na prijašnji nacin, ne ljubiš je kao da svijet osvajaš...Boli je druže, to što je ne voliš više, cak i da se vrati sad, i milion narednih puta, zna ona, nikad više nece biti isto..
Nisam te prepoznao, andele moj... Možda nije moje da pitam, ali, šta ti se desilo ?! Gdje je sjaj u nekad najljepšim ocima, gdje je onaj najljepši osmijeh u tužnim nocima ... I pored svega, gdje si ti , andele, ono što si bila nekad, ni blizu nije onog što si sad...
Nije njoj problem vratiti se, nastaviti dalje, glumiti srecu i igrati na kartu ravnodušnosti. Njoj je, druže, zapravo teško što je više ne dodiruješ na prijašnji nacin, ne ljubiš je kao da svijet osvajaš...Boli je druže, to što je ne voliš više, cak i da se vrati sad, i milion narednih puta, zna ona, nikad više nece biti isto..
''Samo ja znam kako je bilo cuti da neko moj više nije moj.. Samo ja znam kako je bilo to preživjeti..''
Ne boli nju što njima nije uspelo.Bog je tako hteo.Nju boli što se oni vole a sve je protiv njih.Ne boli nju što ce druga da ga ima.Nju boli to što zna da ga druga kao ona nece voleti.Ne boli nju što zna da ce nekom drugom roditi decu.Nju boli to što zna da je on želeo da bude otac njene dece.Ne boli nju to što se razocarala u ljubav,ona zna da on nije kriv.Nju boli što ona nikad više nece biti ista.Deo nje je ostao kod njega i taj maleni delic što je nekada bio sa leve strane grudnog koša sada nosi njegovo ime.Ona zna da to ime ništa nece da izbriše,da ne vredi bežati od neizbežnog.
"Pamticu te, po neobjašnjivoj bliskosti od prvog dana, po tišini što te odvajala, po srcu što se nadalo. A ti pamti kako sam sve to razumela i cekala te, onako slepo zaljubljena u život, tužna na milion nacina, srecna na još milion drugih... Dovoljno te volim, da te ne zaustavljam..."
"Pamticu te, po neobjašnjivoj bliskosti od prvog dana, po tišini što te odvajala, po srcu što se nadalo. A ti pamti kako sam sve to razumela i cekala te, onako slepo zaljubljena u život, tužna na milion nacina, srecna na još milion drugih... Dovoljno te volim, da te ne zaustavljam..."
Gledala me hladno i bez imalo milosti. Znao sam… Otvorila je oci, a zatvorila srce.
"Znaš, uhvati me cesto onaj trenutak, potražim tvoj broj, podignem slušalicu... Ali, tad mi opet kao u inat kroz glavu produ sve te slike... I shvatim, ne mogu si dopustiti još jedno poniženje."
"Poslije njega, ostala je jedna praznina. Ostao je neko ko ce uvijek da mi fali. Ostale su naše slike, neizradene, još uvijek živih boja i jakih glasova. U mom sjecanju na prošlu zimu i prošlo proljece. Ostala je jedna vizitka skrivena medu mojim stvarima i jedna majica koja i dalje miriše na njega. Ostalo je more rijeci koje mu nikad nisam rekla i prsti kojima su nedostajali njegovi dlanovi. Ostao mi je obicaj da se radujem subotama i nedjeljama. Ostala mi je navika da ga volim. Još uvijek."
"A jednog dana, vidjet cu te s druge strane ulice, mahnuti, nasmiješiti se, viknuti da žurim, pogledati u pod i nastaviti živjeti."
"Poslije njega, ostala je jedna praznina. Ostao je neko ko ce uvijek da mi fali. Ostale su naše slike, neizradene, još uvijek živih boja i jakih glasova. U mom sjecanju na prošlu zimu i prošlo proljece. Ostala je jedna vizitka skrivena medu mojim stvarima i jedna majica koja i dalje miriše na njega. Ostalo je more rijeci koje mu nikad nisam rekla i prsti kojima su nedostajali njegovi dlanovi. Ostao mi je obicaj da se radujem subotama i nedjeljama. Ostala mi je navika da ga volim. Još uvijek."
"A jednog dana, vidjet cu te s druge strane ulice, mahnuti, nasmiješiti se, viknuti da žurim, pogledati u pod i nastaviti živjeti."
Neke ljude prebolimo..ali osecanja koja su ostala nikad ne zaboravimo...
"Postoje oni od kojih ne možete otici. I oni kojima se uvek vracate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja. Slucajni i namerni saputnici. Istopljena prijateljstva. Promašene ljubavi. Poneki ispušten znak. Gde tebe da smestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvek vracam?"
''Pogledaj ju…pogledaj dobro.To si joj ti ucinio.Zbog tebe je takva.Glumi hladnocu,glumi da je ne zanimaš,ali istina je da je povrijedena,umorna od svega.I da više od svega želi zaplakati,ali ne cini to,ne,jer ona je zadržala i to malo dostojanstva što si joj ostavio,za razliku od tebe..''
Voliš, izgubiš, neki cak i prebole ...
Ali nikada ne zaboraviš koliko si srecan tad bio ...
''Pogledaj ju…pogledaj dobro.To si joj ti ucinio.Zbog tebe je takva.Glumi hladnocu,glumi da je ne zanimaš,ali istina je da je povrijedena,umorna od svega.I da više od svega želi zaplakati,ali ne cini to,ne,jer ona je zadržala i to malo dostojanstva što si joj ostavio,za razliku od tebe..''
Voliš, izgubiš, neki cak i prebole ...
Ali nikada ne zaboraviš koliko si srecan tad bio ...
Možete vi da okrecete nove listove koliko god hocete, kad vam rukopis ostaje isti..
"Svaka velika ljubav ima onaj jedan bitan datum, onu jednu bitnu pjesmu, ono magicno mjesto i onu jednu osobu uz koju ste tog datuma, uz tu pjesmu, u tim rukama bili najsretnija osoba na svijetu. Sjetite se tog datuma uz tu pjesmu, te velike ljubavi. Sklopite oci, udahnite duboko, oprostite im opet sve loše i dobre dane, pa onda otvorite oci i nasmiješite se životu koji vas ceka. Jer velike ljubavi zaslužuju da ih se sjetite samo zato što su bile velike. Jer velike ljubavi i služe tome da vam otmu uzdah kad ih se sjetite!"
Polako nestaješ.. Ne pamtim više miris tvog tijela, ne mogu se sjetiti jacine tvojih zagrljaja, ukusa tvojih poljubaca. Neki kažu da je to dobar pocetak ali koliko sam ja takvih pocetaka imala do sad, Bog samo zna.
Polako nestaješ.. Ne pamtim više miris tvog tijela, ne mogu se sjetiti jacine tvojih zagrljaja, ukusa tvojih poljubaca. Neki kažu da je to dobar pocetak ali koliko sam ja takvih pocetaka imala do sad, Bog samo zna.
Ko je bio voljen, zaboravio je. Uspomene imaju samo oni koji su voleli.
"Poljubi me, zagrli me i obecaj da se nikada više vratiti neceš,tako ce mi biti lakše,znat cu da nismo ljubav izdali,da si iz ljubavi otišao i znat cu da je to bilo zbog mene i moje srece.A ti ceš biti negdje daleko, lutati ulicama stranim,hodati po maskenbalima i tražiti oci slicne mojima,a sve to da zaboraviš jednu ljubav koju nisi mogao iskazati i kajat ceš se još dugo,dugo.."
'' I tako ti Boga, ne vracaj se u moj život. Ja sam sretna onoliko koliko to može biti nesretan covjek.''
"I znaš šta se desi na kraju? Pocneš se sjecati pocetka."
"Vremenom sam prestao da se radujem njenim dolascima, jer sam shvatio da dolazi tek da bi otisla."
Ali moram vas rastužiti, takve ljubavi ne traju zauvijek.
'' I tako ti Boga, ne vracaj se u moj život. Ja sam sretna onoliko koliko to može biti nesretan covjek.''
"I znaš šta se desi na kraju? Pocneš se sjecati pocetka."
"Vremenom sam prestao da se radujem njenim dolascima, jer sam shvatio da dolazi tek da bi otisla."
Ali moram vas rastužiti, takve ljubavi ne traju zauvijek.
A dolazili su posle njega razni strpljivi slusaoci o njemu, ali su na kraju shvatili da me ni jedan nece moci osvojiti kao on...
" Uredit ceš se za veceras: obuci najlepše što imaš, bit ceš sa drugaricama, jaca nego kad si sama .. Najpoželjnija devojka u diskoteci. Smejat ceš se na sve što ti muškarci kažu, glumit ceš da te interesuje ..
A pogledom ceš da tražiš nekog, nekog ko bi primetio da nosiš svoj srecni prsten i da ga nervozno vrtiš oko prsta. Ali mene nema tu da primetim, ja ostajem kod kuce da te ne sretnem i vidim, vidim ono sve što drugi ne primecuju na tebi.
Da još uvek nisi uspela da budeš srecna bez mene .. "
"Hoću samo da je zamolim da mi oprosti, kao prijatelju.. Da mi oprosti sve što sam joj uradio i sve što ću joj uraditi. Hoću da me voli.. Ne kao pre, pošto ni ja nju više ne volim tako, ali hoću da me voli kao nekoga ko joj je u prošlosti, bar na par trenutaka, bio sve i ko će joj uvek biti nešto.. Daj, samo hoću da mi se iskreno nasmeši i priča sa mnom i hoću da me sa vremena na vreme zagrli, jer su njeni zagrljaji, prijateljski ili ne, nešto što, jebiga, nedostaje čoveku, bio on zaljubljen u nju ili ne.. Nisam umeo da je cenim, nisam umeo ni hteo da budem njen, ali ne umem ni da je pustim da se pravi da se ne poznajemo, jer, ako bolje razmislim, čak i posle svega, ona je nego koga vredi poznavati..
Jebiga, izvini, nisam znao da te volim..
A, opet..izvini, ne znam ni kako dalje ako ti nisam ništa.."
A pogledom ceš da tražiš nekog, nekog ko bi primetio da nosiš svoj srecni prsten i da ga nervozno vrtiš oko prsta. Ali mene nema tu da primetim, ja ostajem kod kuce da te ne sretnem i vidim, vidim ono sve što drugi ne primecuju na tebi.
Da još uvek nisi uspela da budeš srecna bez mene .. "
"Hoću samo da je zamolim da mi oprosti, kao prijatelju.. Da mi oprosti sve što sam joj uradio i sve što ću joj uraditi. Hoću da me voli.. Ne kao pre, pošto ni ja nju više ne volim tako, ali hoću da me voli kao nekoga ko joj je u prošlosti, bar na par trenutaka, bio sve i ko će joj uvek biti nešto.. Daj, samo hoću da mi se iskreno nasmeši i priča sa mnom i hoću da me sa vremena na vreme zagrli, jer su njeni zagrljaji, prijateljski ili ne, nešto što, jebiga, nedostaje čoveku, bio on zaljubljen u nju ili ne.. Nisam umeo da je cenim, nisam umeo ni hteo da budem njen, ali ne umem ni da je pustim da se pravi da se ne poznajemo, jer, ako bolje razmislim, čak i posle svega, ona je nego koga vredi poznavati..
Jebiga, izvini, nisam znao da te volim..
A, opet..izvini, ne znam ni kako dalje ako ti nisam ništa.."
Ja sam krenula dalje, a ti shvatio sta si izgubio!
"Teško je reci 'zbogom' nekome koga ne želiš pustiti, ali je još teže tražiti mu da ostane kad znaš da on želi da ode."
Ako ti još jednom oprostim,
koliko će suza koštati?
Bila je jedina koju sam htio zvat kad god se probudim u gluho doba noći, čak i onda kad je druga djevojka spavala pored mene. Za nju je bila svaka pjesma uz koju sam se napio svaki put kad sam je čuo. Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodušna. Posebna. Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati.
I nije ostala, nikada. A volio sam je. I ona je mene voljela. I svi su to znali, osim nas.
Ako ti još jednom oprostim,
koliko će suza koštati?
Bila je jedina koju sam htio zvat kad god se probudim u gluho doba noći, čak i onda kad je druga djevojka spavala pored mene. Za nju je bila svaka pjesma uz koju sam se napio svaki put kad sam je čuo. Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodušna. Posebna. Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati.
I nije ostala, nikada. A volio sam je. I ona je mene voljela. I svi su to znali, osim nas.
"Uvijek postoji ona jedna osoba koju nikada neceš preboljeti, koliko god vremena prodje."
Sreo sam je danas. Nju. Nekad moju vilu tužnih očiju. Sakrila je pogled iza pramenova kose, a ja sam osjećao po tonu njenih koraka, koliko me u njoj još uvijek ima. Činilo mi se da je htjela zastati, možda nešto reći, ali je samo neki grč bola njenim licem preletio, zaledio joj osmijeh, i ona je produžila dalje.
Nije se okrenula. Znam je, ne okreće se ona nikada, znam i
zašto. Ja sam još uvijek njena bol, koji već dugo na duši nosi kao ožiljak. Koji ne zarasta. Samo to preda mnom ne pokazuje. Rekla je jednom da sam ja njena kazna, smijao sam se tada, a sada. Sada sebe trujem krivicom zbog tuge u njenim očima, nije preboljela, vidim to. Po tišini koja među nama gradi zidove. Ona se povukla u svoju tamu, obnavljajući ruševine unutar sebe. Sama nosi svoju bol, kao teret sudbine, ponekad poželim
samo još jednom da njeno lice uzmem u svoje dlanove, da u njenim očima pronađem sebe, a znam da je to nemoguće, ta ogledala ja sam razbio.
Bolje da produžim dalje, da zaboravim, odem. Ipak, samo sam htio da joj kažem: "Oprosti sebi i kreni dalje moja vilo. Zar je tvoja magija zaspala?
Skini okove tuge i poleti. Nekome tko će te znati voljeti. Onako kako ja nisam mogao,smio, a samo Bog zna da sam želio. " Ali kasno. Njeni su se koraci niz ulicu gubili, a meni se samom činilo da negdje u dubini sebe još ih mogu čuti kako bolom odzvanjaju.
Nije se okrenula. Znam je, ne okreće se ona nikada, znam i
zašto. Ja sam još uvijek njena bol, koji već dugo na duši nosi kao ožiljak. Koji ne zarasta. Samo to preda mnom ne pokazuje. Rekla je jednom da sam ja njena kazna, smijao sam se tada, a sada. Sada sebe trujem krivicom zbog tuge u njenim očima, nije preboljela, vidim to. Po tišini koja među nama gradi zidove. Ona se povukla u svoju tamu, obnavljajući ruševine unutar sebe. Sama nosi svoju bol, kao teret sudbine, ponekad poželim
samo još jednom da njeno lice uzmem u svoje dlanove, da u njenim očima pronađem sebe, a znam da je to nemoguće, ta ogledala ja sam razbio.
Bolje da produžim dalje, da zaboravim, odem. Ipak, samo sam htio da joj kažem: "Oprosti sebi i kreni dalje moja vilo. Zar je tvoja magija zaspala?
Skini okove tuge i poleti. Nekome tko će te znati voljeti. Onako kako ja nisam mogao,smio, a samo Bog zna da sam želio. " Ali kasno. Njeni su se koraci niz ulicu gubili, a meni se samom činilo da negdje u dubini sebe još ih mogu čuti kako bolom odzvanjaju.
"Nije više patila za njim, osjecala je ravnodušnost. Ali, katkad, bojala se radanja želje u sebi, da ga poželi kao nekada..."
"Znala je da ce na njega misliti cijeli život, ma za koga da se bude udala. To je bila jedna od onih polusmiješnih iluzija mladosti, u kojima ima poprilicno tužne istine."
I onda kad ti sreca okrene leda i shvatiš da su tvoje greške otjerale sve ljude od tebe... Kad tuga uradi svoje, ostaneš sam i sve lade ti potonu... Ti nemoj zaboraviti da je ostala jedna djevojka kojoj se uvijek možeš vracati. Ona koja je izgubila bitku s razumom i pustila srcu da ti se nada. Kad više nijedna druga ne bude smjela ni htjela. Negdje te ceka posljednja prilika da popraviš sve... Ona.
I opet cu ja biti budala kod koje ceš imati milion drugih šansi, i opet cu biti ona ista budala kod koje sve prolazi. Al' neka. Na tvoju dušu, mili.
I onda kad ti sreca okrene leda i shvatiš da su tvoje greške otjerale sve ljude od tebe... Kad tuga uradi svoje, ostaneš sam i sve lade ti potonu... Ti nemoj zaboraviti da je ostala jedna djevojka kojoj se uvijek možeš vracati. Ona koja je izgubila bitku s razumom i pustila srcu da ti se nada. Kad više nijedna druga ne bude smjela ni htjela. Negdje te ceka posljednja prilika da popraviš sve... Ona.
I opet cu ja biti budala kod koje ceš imati milion drugih šansi, i opet cu biti ona ista budala kod koje sve prolazi. Al' neka. Na tvoju dušu, mili.
"Previše je tuge nosio u onim crnim ocima,previše da bih nasjela na pricu da je sretan..."
"I za 10 godina cemo se slucajno sresti, stidno cemo se nasmješiti jedno drugom. Sjetit cemo se gluposti iz našeg djetinjstva. Reci ceš mi da si udata, da radiš puno, i da si sretna. Ja cu ti reci da sam oženjen, da imam dvoje djece, da sam sretan i da je sve onako kako sam zamislio.
Tek kad krenem, sam cu ti šapniti na uho, da sam kcerki dao ime po tebi.
Pusti me, nisu mi ovo baš najbolji dani. Sve i svi me nerviraju. Nisi ni ti na dobroj listi. Zaboravi sve, ionako ne znaš šta hoceš. Uzecu nekog od ovih što me vole. Da, i dalje, volecu tebe, ali na daljinu. Izgleda da samo tako funkcionišemo-
Tek kad krenem, sam cu ti šapniti na uho, da sam kcerki dao ime po tebi.
Pusti me, nisu mi ovo baš najbolji dani. Sve i svi me nerviraju. Nisi ni ti na dobroj listi. Zaboravi sve, ionako ne znaš šta hoceš. Uzecu nekog od ovih što me vole. Da, i dalje, volecu tebe, ali na daljinu. Izgleda da samo tako funkcionišemo-
Najtužnija mjesta su ona na kojima si nekada bio sretan.
"Nisam ni sumnjala da ceš se vratiti... Isti smo, i ja sam dubre koje, jednom kad ti ude pod kožu, ne izlazi tako lako. Znala sam da si još ovisan o meni. Ovisan, kao i ja o tebi."
"Bila je neko kome sam verovao, neko jak i miran. Neko bolji od mene. Znala je moje najgore stvari, a i dalje me volela. Ali bila je..sad je drugom.."
Ne trudi se, prijatelju, ne možeš joj zamijeniti njega, on je za nju neko ko nema zamjenu. Prijatelju moj...On se nalazi u svakom njenom uzdahu, žao mi je. Gubiš vrijeme, druže..
"Bila je neko kome sam verovao, neko jak i miran. Neko bolji od mene. Znala je moje najgore stvari, a i dalje me volela. Ali bila je..sad je drugom.."
Ne trudi se, prijatelju, ne možeš joj zamijeniti njega, on je za nju neko ko nema zamjenu. Prijatelju moj...On se nalazi u svakom njenom uzdahu, žao mi je. Gubiš vrijeme, druže..
Ima mnogo slicnih njemu. Samo, oni se pišu malim slovom.
"Šta me zoveš? Da li ti trebam? Ne, ne trebam ti, mesecima već. Aham, samo proveravaš da li sam još uvek tvoja. E, pa mirno spavaj. Tvoja sam, još uvek..."
I još jednom je nežno, krišom zagrizla usnicu i rekla: 'Nije važno, ti nikad nećeš shvatiti.. '
Bori se za nju, zaštiti je, poljubi je, voli je, smiji se sa njom. Ali NIKADA nemoj dopustiti da se zaljubi u tebe, ako nisi spreman da ostaneš sa njom!
Da li sam ga stvarno zaboravila ili sam samo u drugom pokušala naci našu izbledelu ljubav?
I još jednom je nežno, krišom zagrizla usnicu i rekla: 'Nije važno, ti nikad nećeš shvatiti.. '
Bori se za nju, zaštiti je, poljubi je, voli je, smiji se sa njom. Ali NIKADA nemoj dopustiti da se zaljubi u tebe, ako nisi spreman da ostaneš sa njom!
Da li sam ga stvarno zaboravila ili sam samo u drugom pokušala naci našu izbledelu ljubav?
Žao mi je što sam ti oboje, i kišobran i kiša.
' Šutjela je. Na jednostavna pitanja je uvijek najteže naći odgovor. Više nije bila sigurna jesu li se prestali voljeti zbog karata koje im je život podijelio ili zbog načina na koji su ih odigrali. '
"Ne lupa mi više srce kad me nazoveš. Valjda to tako ide. Valjda sam se jednostavno već odavno umorila. Ne brini i dalje si mi drag, ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustila...Tek onoliko da ponekad poželim da čujem da si sretan. Samo toliko."
Kada pronađeš nešto rijetko, ostani tu i čuvaj to. Nemoj da ideš dalje i da sebe uvjeravaš da ima još takvih. Ti si sebi pronašao svoje.
"Ne lupa mi više srce kad me nazoveš. Valjda to tako ide. Valjda sam se jednostavno već odavno umorila. Ne brini i dalje si mi drag, ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustila...Tek onoliko da ponekad poželim da čujem da si sretan. Samo toliko."
Kada pronađeš nešto rijetko, ostani tu i čuvaj to. Nemoj da ideš dalje i da sebe uvjeravaš da ima još takvih. Ti si sebi pronašao svoje.
''Kasno je. Pusti je. Ako si joj uništio prošlost nemoj i buducnost''
' Okretala sam globus i tražila mjesto na kojem si ti, brojala kilometre koji nas razdvajaju . . Mrzila sam kilometre ! Rekao si da zbog njih ne možeš biti sa mnom . A onda si se, dragi moj glumče, vratio u naše staro mjesto . I nisi se javio . I onda sam shvatila da nas nisu kilometri razdvojili . '
Po njenom osmehu tacno vidiš da je napokon našla svoju srecu..
A ja..ja sam ostao onaj isti gad.
Toliko je imala tuge u ocima... I uvijek mi je bilo krivo. Zašto najlepše oci na svijetu moraju biti i najtužnije?
Po njenom osmehu tacno vidiš da je napokon našla svoju srecu..
A ja..ja sam ostao onaj isti gad.
Toliko je imala tuge u ocima... I uvijek mi je bilo krivo. Zašto najlepše oci na svijetu moraju biti i najtužnije?
Bit cu srecan neki drugi dan, sad moram da se secam one koju ne zaboravljam.
Možemo da se pretvaramo da se ne poznajemo. Da se ne javimo kada se sretnemo na cesti. Ali baš to i jeste dokaz da je bilo nešto i da još uvek postoji, inače bi mogli da se ponašamo k'o prema svima... Ali, nisi ti meni k'o svi, a nisam ni ja tebi. Znam...
Ponekad te se sjetim..
Ali, onda se i sjetim kroz šta sam sve morala proci zbog tebe.. I ne brini se, nema šanse da mi imalo nedostaješ-
Srce je slomljeno, ali osmijeh još uvijek postoji!
Ponekad te se sjetim..
Ali, onda se i sjetim kroz šta sam sve morala proci zbog tebe.. I ne brini se, nema šanse da mi imalo nedostaješ-
Srce je slomljeno, ali osmijeh još uvijek postoji!
I nije više stvar ponosa. Ne, davno sam prestala biti dijete. Stvar je umora.
On je poslije nje poletio u zagrljaj drugoj. Mislio je da ce se na taj nacin barem malo stišati bura koju je osjecao u svom srcu. Al' samo se dobro zavarao, i tim kukaviclukom izgubio onu koju je volio. A ona? Ona je sacuvala dostojanstvo, i sama ga preboljela. Niti je koga voljela. Niti je koga ljubila.
“Ali nisam ja ona koja će pasti, koja će odustati. Osmeh na lice, srce u džep, u inat. Umem se ja najlepše smejati kad najviše boli. Umem ja prećutati svima. Umem ja biti srećna za sve... “
''Čak vjerovala da je zaboravila. A nije.
Živ čovjek ništa ne zaboravlja, samo mu se često učini da jest. Jer je lakše, jer je ljepše.''
“Ali nisam ja ona koja će pasti, koja će odustati. Osmeh na lice, srce u džep, u inat. Umem se ja najlepše smejati kad najviše boli. Umem ja prećutati svima. Umem ja biti srećna za sve... “
''Čak vjerovala da je zaboravila. A nije.
Živ čovjek ništa ne zaboravlja, samo mu se često učini da jest. Jer je lakše, jer je ljepše.''
Sutra cu razmišljati jel' u redu i il' nije, veceras mi samo nedostaješ..
'' Jer oni koji jednom odu, kada se vrate nisu više isti. "
Nije se nadala da će je jedan običan stranac na koga je slučajno naletjela postati neko bez koga ne može da živi..
''Ako nekoga voliš,pusti ga neka ode.Ako ti se vrati,tvoj je zauvijek.Ako se ne vrati,nikada nije ni bio tvoj"''
Nije se nadala da će je jedan običan stranac na koga je slučajno naletjela postati neko bez koga ne može da živi..
''Ako nekoga voliš,pusti ga neka ode.Ako ti se vrati,tvoj je zauvijek.Ako se ne vrati,nikada nije ni bio tvoj"''
Lice joj je ponovno bilo natopljeno suzama...premda je obecala sama sebi da nece to dopustiti, opet je popustila.
''Reci mi da si sretan bez mene i ja cu vjerovati u to. Reci mi da ti ne fale moji dodiri, poljupci i zagrljaji i ja cu vjerovati. Vjerovat cu ti kao što sam i dosad, samo reci i dižem ruke od svega što smo imali.''
A toliko sam puta prihvaćala da nam nije bilo suđeno, a opet, za jedan više put, pustila da ti se opet nadam...
'' Plačeš li?''
'' Ne. Imam nešto u oku. ''
'' Daj da pogledam šta je.''
'' Ne. Ne. Nema ništa. samo jedna uspomena. ''
A toliko sam puta prihvaćala da nam nije bilo suđeno, a opet, za jedan više put, pustila da ti se opet nadam...
'' Plačeš li?''
'' Ne. Imam nešto u oku. ''
'' Daj da pogledam šta je.''
'' Ne. Ne. Nema ništa. samo jedna uspomena. ''
Mogla bih da živim milionima godina, samo znajuci da i on pomalo pati..
Ti i ja cemo uvijek imati nedovršenog posla. I nakon posljednjeg zagrljaja i poljupca, i nakon što kažemo: "Ovaj put je stvarno kraj..." I kad se vratiš njoj, a ja odem njemu, samo je pitanje vremena kad cemo se opet sresti i sve ce poceti ponovo. Uvijek ceš imati ludu želju da sjedneš u auto i dodeš po mene, da me vodiš daleko od svih. Uvijek cu imati ludu potrebu da te zovem u gluho doba noci jer želim da te vidim. Uvijek cemo biti samo prijatelji pred svima, a puno više od toga kad niko ne gleda. Jer to smo mi, puno više od prijateljstva, puno manje od ljubavi.
"Nikad mi nisi dao gledati u daljinu. Cega si se bojao? Da moj pogled ukradu bolje ruke? Mili, ja gore od tvojih nikad nisam imala... A ipak su mi bile najdraže."
"Nikad mi nisi dao gledati u daljinu. Cega si se bojao? Da moj pogled ukradu bolje ruke? Mili, ja gore od tvojih nikad nisam imala... A ipak su mi bile najdraže."
Naši su snovi ostvareni, samo na razlicitim adresama.
Cutala je, a ja sam znao da je to alarm za mene. Kad zene cute znaci da im se svasta mota po glavi. Nisam smeo dopustiti da zaplace. Privio sam je uz sebe i rekao:
"Ne placi, ludice. Tvojih suza nije vredna nijedna. Ti nisi moj prvi izbor, ni poslednji. Ti si moj jedini izbor. Nesto sto nijedna druga nece biti"
Možda on nije bio za nju. Možda ni ona nije bila za njega. Ali, kada su skupa, čitav svijet zastane u tom trenutku. Samo je tada njen osmijeh iskren, dječiji. Samo je tada njegovo srce samo njeno. Samo tada su savršeni jedno za drugo. A za svijet ko pita ? Sve dok traje, ništa sem njih dvoje nije važno. Zauvijek njen. Zauvijek njegova. Zauvijek njihovo.
"Ne placi, ludice. Tvojih suza nije vredna nijedna. Ti nisi moj prvi izbor, ni poslednji. Ti si moj jedini izbor. Nesto sto nijedna druga nece biti"
Možda on nije bio za nju. Možda ni ona nije bila za njega. Ali, kada su skupa, čitav svijet zastane u tom trenutku. Samo je tada njen osmijeh iskren, dječiji. Samo je tada njegovo srce samo njeno. Samo tada su savršeni jedno za drugo. A za svijet ko pita ? Sve dok traje, ništa sem njih dvoje nije važno. Zauvijek njen. Zauvijek njegova. Zauvijek njihovo.
'Ko ce biti kraj tebe kad kazaljke se poklope?'
Neko će uvijek biti ljepši, zgodniji, pametniji, mlađi..
Al' taj neko nikada neće biti kao ti...
Niko ne poznaje coveka bolje, nego zena koja je prestala da ga voli.
''Medu masom ljudi, ti ceš vidjeti samo nju. Samo njen poseban hod, samo njenu crnu kosu koja se poigrava na vjetru, samo njene nježne ruke koje grle kao nijedne druge.. Tada ceš znati da je ona ta. Shvatit ceš da je voliš više od svega što posjeduješ, više od svakoga koga si do sada upoznao i više od samog sebe. Ali vec je kasno. Sam si se pobrinuo da joj gledaš u leda kako odlazi od tebe.'''
Al' taj neko nikada neće biti kao ti...
Niko ne poznaje coveka bolje, nego zena koja je prestala da ga voli.
''Medu masom ljudi, ti ceš vidjeti samo nju. Samo njen poseban hod, samo njenu crnu kosu koja se poigrava na vjetru, samo njene nježne ruke koje grle kao nijedne druge.. Tada ceš znati da je ona ta. Shvatit ceš da je voliš više od svega što posjeduješ, više od svakoga koga si do sada upoznao i više od samog sebe. Ali vec je kasno. Sam si se pobrinuo da joj gledaš u leda kako odlazi od tebe.'''